Primate platu u Srbiji, ali veći dio godine živite u Crnoj Gori, u sopstvenom stanu. Ili obrnuto — dobili ste boravak preko nekretnine u Crnoj Gori, ali i dalje vodite posao i plaćate poreze u Srbiji. Prije ili kasnije se postavi pitanje: da li će isti prihod biti oporezovan dvaput — jednom tamo gdje je zarađen, i drugi put tamo gdje formalno živite? Srbija i Crna Gora imaju poseban međudržavni sporazum baš za ovaj slučaj. Pročitali smo njegov tekst član po član — isti princip kao u tekstovima o boravku preko nekretnine i penziji i socijalnom osiguranju — i zadržali samo ono što tamo zaista piše.
Važna napomena: ovo je analiza teksta međudržavnog sporazuma i javno dostupnih podataka o poreskim stopama, a ne lična poreska konsultacija. Tačan iznos za uplatu u vašoj situaciji treba da izračuna knjigovođa ili poreski savjetnik upoznat sa detaljima — pogotovo imajući u vidu da se i srpsko i crnogorsko poresko zakonodavstvo mijenja gotovo svake godine.
Između Srbije i Crne Gore važi „Ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak“ — sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak, potpisan 20. jula 2011. godine u Beogradu, na snazi od 1. januara 2012. godine¹. Obuhvata porez na dobit pravnih lica i porez na dohodak fizičkih lica u obje zemlje — ali ne i PDV ni porez na imovinu, te kategorije nisu obuhvaćene sporazumom². Ako po unutrašnjim zakonima obje zemlje postanete poreski rezident i Srbije i Crne Gore istovremeno, član 4 ugovora daje redoslijed kriterijuma po kojem se određuje koja se zemlja na kraju smatra „glavnom“ za potrebe ovog sporazuma³. Dividende, kamate i rojalti koji se isplaćuju iz jedne zemlje rezidentu druge oporezuju se porezom po odbitku po stopi ne višoj od 10% (za rojalti — 5% ili 10%, zavisno od vrste)⁴. A sam mehanizam otklanjanja dvostrukog poreza jeste poreski kredit: država vašeg rezidentstva priznaje porez već plaćen u drugoj zemlji na račun sopstvenog poreza na isti prihod, ali ne više nego što bi sama obračunala⁵.
Puni naziv dokumenta je „Ugovor između Republike Srbije i Crne Gore o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak“. Potpisan je 20. jula 2011. godine u Beogradu i objavljen u „Službenom glasniku RS — Međunarodni ugovori“ br. 10/2011¹. Član 2 nabraja koji porezi tačno potpadaju pod djelovanje sporazuma: sa srpske strane to su porez na dobit pravnih lica i porez na dohodak građana; sa crnogorske strane — iste dvije kategorije pod crnogorskim nazivom (porez na dobit pravnih lica i porez na dohodak fizičkih lica)². PDV i porez na imovinu nisu na ovom spisku — sporazum je namjerno ograničen na poreze na dohodak, a ne na poreze uopšte. Ovo je važno razumjeti odmah: ako, na primjer, plaćate u Crnoj Gori porez na nepokretnosti — ovaj sporazum s tim nema nikakve veze, ovdje je riječ samo o onome što se zarađuje kao prihod, a ne o onome što se posjeduje.
Prije nego što razjasnimo kako sporazum otklanja dvostruki porez, treba razumjeti koga on uopšte štiti. Obično se osoba smatra poreskim rezidentom one zemlje u kojoj ima stalno mjesto boravka ili u kojoj provodi više od 183 dana godišnje — ovi kriterijumi se određuju unutrašnjim zakonodavstvom svake od dvije zemlje posebno, pa je sasvim realna situacija u kojoj ste po srpskim pravilima rezident Srbije, a po crnogorskim — istovremeno rezident Crne Gore. Baš za ovaj slučaj član 4, stav 2 ugovora propisuje niz uzastopnih kriterijuma, takozvana pravila razrješavanja dvostrukog rezidentstva³: prvo se gleda u kojoj od dvije zemlje postoji stalno mjesto stanovanja koje vam je na raspolaganju; ako postoji u obje (ili ni u jednoj) — gleda se gdje je „središte životnih interesa“ (centar životnih interesa: tješnje lične i ekonomske veze — gdje je porodica, gdje je glavni posao, gdje su bankovni računi); ako ni to ne daje jednoznačan odgovor — gleda se uobičajeno mjesto boravka; ako ni to ne pomaže — državljanstvo; a ako je osoba državljanin obje zemlje ili nijedne — pitanje direktno rješavaju nadležni poreski organi dvije države uzajamnim dogovorom³. U praksi, za većinu vlasnika nekretnina kod Zen Gardensa već prvi kriterijum — stalno mjesto stanovanja — rješava pitanje: ako je glavno mjesto stanovanja i prijavljena registracija u jednoj zemlji, a crnogorski stan se koristi za odmor ili izdaje u zakup, status rezidenta najvjerovatnije ostaje u zemlji u kojoj osoba stalno živi.
Od 1. oktobra 2024. godine u Crnoj Gori, u okviru poreske reforme „Europe Now 2.0“, važi progresivna skala poreza na zaradu, a ne jedinstvena stopa kao ranije⁶. Uređena je ovako: dio mjesečne bruto zarade do 700 € uopšte se ne oporezuje; dio od 700,01 € do 1.000 € oporezuje se po stopi od 9%; sve što je iznad 1.000 € oporezuje se po stopi od 15%⁶ ⁷. Ovo nije ravna stopa na cijeli iznos, već progresivna skala — to jest, viša stopa se primjenjuje samo na dio prihoda iznad praga, a ne na cijelu zaradu. Pored samog poreza na dohodak, dodatno se obračunava opštinski prirez u iznosu od 13% od obračunatog poreza u većini opština i 15% — u Podgorici i Cetinju⁷. Ovi podaci su potvrđeni dvama nezavisnim izvorima, uključujući zvanični pregled PwC⁶ i pregled aktuelnih crnogorskih poreskih stopa ažuriran u junu 2026. godine⁷ — i oba direktno upućuju na reformu „Europe Now 2.0“, čime se objašnjava neslaganje sa starijim materijalima na internetu, gdje se još uvijek pominje jedinstvena stopa od 9% bez podjele na pragove.
U Srbiji je porez na zarade jedinstvena stopa od 10% poreske osnovice⁸. Od 1. januara 2026. godine neoporezivi iznos zarade povećan je na 34.221 dinar mjesečno — ovo potvrđuju i statistički pregled Paragraf.rs, i poseban poreski pregled KPMG Srbija posvećen izmjenama usvojenim krajem 2025. godine⁸ ⁹. Prije toga neoporezivi iznos je iznosio 28.423 dinara — dakle, povećanje veće od 20%⁹. Poreska osnovica je dio zarade iznad neoporezivog iznosa; upravo se na nju primjenjuje stopa od 10%, a ne na cijeli iznos.
Poseban i, možda, praktično najznačajniji dio ugovora za one čiji su prihodi i imovina podijeljeni između dvije zemlje jesu članovi 10, 11 i 12, koji propisuju gornju granicu poreza koji zemlja izvora prihoda smije zadržati pri isplati nerezidentu⁴. Za dividende granična stopa je 10% od bruto iznosa⁴. Za kamate — takođe 10%⁴. Za rojaltije stopa zavisi od vrste: 5% za plaćanja za korišćenje ili pravo korišćenja djela književnosti, umjetnosti i nauke, i 10% za patente, žigove i tehnička know-how rješenja⁴. Važno je razumjeti: ovo je upravo gornja granica utvrđena međunarodnim ugovorom, a ne konačna stopa — konkretna zemlja može zadržati manje (ako njeno unutrašnje zakonodavstvo predviđa nižu stopu), ali ne više od ovog plafona za rezidenta druge zemlje potpisnice ugovora. Ovo je poseban mehanizam u odnosu na opštu stopu poreza na dohodak od zarade obrađenu iznad — odnosi se upravo na prekogranične isplate dividendi, kamata i rojaltija, a ne na zaradu.
Za vlasnike nekretnina kod Zen Gardensa koji razmatraju izdavanje stana u zakup, posebno praktično pitanje jeste porez na taj prihod u samoj Crnoj Gori. Nominalna stopa poreza na dohodak fizičkog lica od izdavanja nekretnine u zakup je 15% poreske osnovice, ali poreska osnovica nije cjelokupan ostvareni prihod: umanjuje se za standardni (normirani) odbitak troškova u iznosu od 30%, odnosno porez se u stvari plaća na 70% iznosa prihoda¹⁰. Otuda i formulacija koja se često sreće u lokalnim izvorima — „efektivna stopa oko 10,5%“ — to je jednostavno 15% primijenjenih na osnovicu umanjenu za 30% (15% × 70% ≈ 10,5%), a ne posebna povlašćena stopa¹⁰. Ovaj broj nije među stopama koje se direktno pominju u samom sporazumu o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja — sporazum reguliše samo graničnu stopu poreza po odbitku za dividende, kamate i rojaltije, a unutrašnji porez na zakup nekretnine svaka zemlja utvrđuje sama. S obzirom na to da se crnogorsko poresko zakonodavstvo mijenjalo nekoliko puta u posljednje dvije godine i da različiti izvori navode različite procente odbitka, ovu stopu vrijedi provjeriti kod lokalnog knjigovođe neposredno prije podnošenja prijave, a ne oslanjati se samo na broj iz ovog teksta.
Ključni mehanizam samog sporazuma opisan je u članu 23 — to je metod poreskog kredita, a ne potpuno oslobođenje od poreza u zemlji rezidentstva⁵. Funkcioniše ovako: ako rezident jedne zemlje ostvari prihod koji se, prema uslovima sporazuma, može oporezovati i u drugoj zemlji, zemlja rezidentstva se ne odriče u potpunosti svog prava na porez — umjesto toga priznaje kao kredit iznos jednak porezu na prihod koji je već plaćen u drugoj zemlji⁵. Ali ovaj kredit ima plafon: ne može premašiti onaj dio poreza zemlje rezidentstva koji odgovara tom konkretnom prihodu⁵. Jednostavnije rečeno: ako ste u drugoj zemlji platili više nego što bi iznosio porez po unutrašnjim pravilima zemlje rezidentstva na isti iznos, razlika vam se ne vraća — jednostavno ste preplatili u zemlji u kojoj je porez zadržan. A ako je u drugoj zemlji porez bio manji — zemlja rezidentstva će zahtijevati doplatu razlike do svoje stope. Sporazum ne čini porez nultim ni u jednoj od dvije zemlje — on otklanja situaciju u kojoj se isti prihod oporezuje dvaput u punom iznosu.
Razmotrimo posebno ono što je van okvira ovog sporazuma — da se na njega ne bismo oslanjali tamo gdje se ne primjenjuje. Sporazum ne reguliše PDV ni u jednoj od dvije zemlje². Ne reguliše ni porez na nepokretnu imovinu — činjenica da posjedujete stan u Crnoj Gori i plaćate lokalni porez na imovinu s njega nema nikakve veze s ovim sporazumom i ne stvara rizik „dvostrukog poreza“ u smislu koji ovaj sporazum rješava². Takođe ne ukida obavezu podnošenja poreske prijave tamo gdje se to zahtijeva po unutrašnjim pravilima — sporazum otklanja dvostruko plaćanje poreza, ali ne i dvostruku prijavu: u nekim slučajevima prijavu je i dalje potrebno podnijeti u obje zemlje, čak i ako na kraju, zahvaljujući kreditu, ne treba ništa doplatiti.
Vrijedi posebno razdvojiti dvije različite stvari koje kupci nekretnina ponekad međusobno miješaju. Sama činjenica vlasništva nad stanom u Crnoj Gori ne čini osobu poreskim rezidentom Crne Gore — rezidentstvo se određuje stalnim mjestom stanovanja, centrom životnih interesa i brojem dana boravka, a ne pravom svojine nad nekretninom. Isto tako, ni boravak preko kupovine nekretnine sam po sebi automatski ne mijenja poresko rezidentstvo — to je dozvola za boravak, a ne poreski status. Rezidentstvo i status boravka utvrđuju se različitim procedurama i po različitim kriterijumima, i posmatrati jedno kao automatsku posljedicu drugog bila bi greška.
Prva — smatrati da, pošto sporazum postoji, porez uopšte neće biti potrebno platiti ni u jednoj od dvije zemlje. To nije tačno: sporazum otklanja dvostruko plaćanje, a ne samu obavezu plaćanja poreza tamo gdje za to postoji osnov.
Druga — miješati graničnu stopu poreza po odbitku iz sporazuma (10% na dividende i kamate, 5–10% na rojaltije) sa unutrašnjim stopama poreza na dohodak od zarade svake zemlje — to su različiti mehanizmi koji se primjenjuju na različite vrste prihoda.
Treća — određivati poresko rezidentstvo „na oko“, bez stvarnog prolaska testa iz člana 4, posebno ako formalno postoje veze sa obje zemlje — stanovanje, registracija, posao. U spornoj situaciji razumnije je unaprijed razjasniti status kod poreskog konsultanta, nego to naknadno utvrđivati zajedno sa poreskom upravom.
Ako imate prihod koji se potencijalno oporezuje u obje zemlje — zaradu u jednoj, nekretninu ili posao u drugoj — počnite od utvrđivanja poreskog rezidentstva: prvo po unutrašnjim pravilima svake zemlje posebno, a ako ispadne „rezident obje“ — prođite test iz člana 4 sporazuma po redoslijedu kriterijuma. Ako primate dividende, kamate ili rojaltije iz druge zemlje potpisnice sporazuma, provjerite kod isplatioca ili u lokalnoj poreskoj upravi da li je primijenjena granična stopa iz sporazuma (a ne viša unutrašnja stopa po podrazumijevanju) — nekad je za to potrebno unaprijed podnijeti potvrdu o poreskom rezidentstvu. Ako izdajete nekretninu u Crnoj Gori u zakup, provjerite kod lokalnog knjigovođe aktuelnu stopu i procenat normiranih troškova u trenutku podnošenja prijave, umjesto da se oslanjate na brojeve iz opštih izvora bez provjere na aktuelni datum. I u svakom graničnom slučaju — dvostruko rezidentstvo, prihod istovremeno iz dvije jurisdikcije, veći iznosi — obratite se poreskom konsultantu upoznatom sa zakonodavstvom obje zemlje, prije, a ne poslije podnošenja prijava.
Isti princip — čitati prvoizvor, a ne prepričavanja „po pravilu“ — već smo primijenili u tekstovima o boravku preko nekretnine, deviznoj kontroli i penziji i socijalnom osiguranju između Srbije i Crne Gore. Ako razmatrate projekat, parametre i karticu za pitanja možete pogledati na stranici projekta.
Izvori