Osiguranje nekretnina u Crnoj Gori: šta polisa zaista pokriva

Standardna polisa osiguranja stambenog prostora u Crnoj Gori štiti od fizičke štete na samoj zgradi i — po želji, kao posebna stavka — od štete na njenom sadržaju: požara, udara groma, eksplozije, oluje i grada, oštećenja od pucanja vodovodnih cijevi, provalne krađe, štete od masovnih nereda i razbijenog stakla. Zemljotres po pravilu nije uključen u osnovni paket — to je posebna opcija koja se plaća zasebno — i polisa ne rješava pravne probleme same nekretnine: ako stan nema kompletnu dozvolsku dokumentaciju, polisu od požara ili poplave i dalje je moguće zaključiti, ali od posljedica same nelegalne gradnje ona vlasnika neće zaštititi. Zakon ne obavezuje fizičko lice da osigura kupljeni stan — jedini učesnik na tržištu koji će to u praksi zahtijevati jeste banka, ukoliko se nekretnina kupuje putem stambenog kredita. Za kupca koji plaća gotovinom to znači slobodu izbora, ali i odsustvo bilo kakvog spoljnog podsjetnika: niko na sceni transakcije — ni notar, ni agent, ni prodavac — nema formalnu obavezu da temu osiguranja uopšte pomene. U nastavku teksta, redom i sa izvorima.

Prije nego što se pozabavimo time šta osiguravači tačno prodaju, korisno je vidjeti o tržištu kakvog obima je uopšte riječ. U 2024. godini sva osiguravajuća društva u Crnoj Gori zajedno su naplatila 134,2 miliona eura ukupne premije — rast od 12,3% na godišnjem nivou — kroz 776.944 polise svih vrsta, od auto-osiguranja i životnog osiguranja do imovinskih ugovora. Godinu dana kasnije, prema rezultatima za 2025., naplata je porasla za dodatnih 10,5%, na 148,3 miliona eura, dok su isplate po osiguranim slučajevima rasle još brže — 9% na godišnjem nivou, do 65,5 miliona eura, s tim da se tempo rasta isplata u drugoj polovini godine primjetno ubrzao. Ukupno je riješeno preko 102.100 zahtjeva, od čega 91,6% u rokovima predviđenim ugovorom. Radi jasnije slike razmjera: ovo su podaci za cijelu granu, u kojoj je osiguranje nekretnina samo jedan od mnogih proizvoda, ravnopravan sa auto-osiguranjem i životnim osiguranjem, a nijedna od dvije publikacije iz kojih ovi podaci potiču — martovska iz 2025. godine, sa rangiranjem osiguravača za 2024. godinu, i martovska iz 2026. godine, sa rezultatima za 2025. godinu predstavljenim na konferenciji struke „IV crnogorski dani osiguranja” u Budvi — ne otkriva zaseban udio koji otpada baš na imovinsko osiguranje stambenog prostora. To nije praznina u našem istraživanju — na tržištu ovakve veličine detaljna raspodjela po pod-segmentima jednostavno se objavljuje rjeđe nego na velikim evropskim tržištima.

Postoji i manje očigledna, ali rječitija brojka: penetracija osiguranja u Crnoj Gori iznosi oko 1,7% BDP-a naspram oko 6% prosjeka OECD-a. Razlika od skoro tri i po puta ne znači da su Crnogorci nepromišljeni ili da ne razumiju vrijednost osiguranja. Ona znači da se u zemlji još nije ustalila navika „osiguravamo se za svaki slučaj”, koja se u zapadnoj Evropi gradila decenijama i u velikoj mjeri je nametnuta regulativom — obavezno osiguranje stana pri stambenom kreditu, obavezno osiguranje odgovornosti investitora, zahtjevi prema upravljačkim kompanijama. U Crnoj Gori se istorijski najveći broj fizičkih lica osiguravaču obraćao ili po direktnom zahtjevu treće strane — banke kod auto-kredita ili stambenog kredita — ili naknadno, nakon što se nešto već desilo komšijama ili poznanicima. Kupac stranac bi ovo trebalo unaprijed i bez iluzija da razumije: osiguranje nekretnine u Crnoj Gori je gotovo uvijek lična inicijativa i lični poziv osiguravajućoj kući, a ne nešto što će mu se ponuditi automatski na samoj transakciji ili preporučiti lokalni agent za nekretnine.

Prema podacima regulatora — Agencije za nadzor osiguranja — na crnogorskom tržištu registrovano je jedanaest licenciranih društava za osiguranje, od kojih devet dijeli gotovo cijelo tržište: prema rezultatima za 2024. godinu — posljednju za koju je objavljena potpuna raspodjela po igračima — trojka najvećih izgledala je ovako: Lovćen osiguranje sa udjelom od 29,7% tržišta, Sava osiguranje sa 16,9% i Uniqa neživotno osiguranje sa 14,8%. Dalje slijede međunarodne osiguravajuće grupe: Wiener Städtische životno osiguranje — 9,0% tržišta uz primjetan rast premije od 32% za godinu dana, Grawe neživotno osiguranje — 7,6%, Generali osiguranje Montenegro — 6,8%. Listu zaokružuju Lovćen životno osiguranje (7,5%, pravno lice odvojeno od neživotnog Lovćena), Uniqa životno osiguranje (4,5%) i Grawe životno osiguranje (3,2%, jedino društvo na rang-listi koje je zabilježilo blagi pad premije — 1% za godinu dana). Drugim riječima, crnogorsko tržište osiguranja nisu dva-tri lokalna igrača nejasne reputacije, već sasvim prepoznatljive evropske osiguravajuće grupe (Sava, Uniqa, Wiener Städtische, Grawe, Generali) sa lokalnim licenciranim „kćerkama”, plus jedan veliki nacionalni operater — i svaki od njih ima poseban, samostalan proizvod za osiguranje kuće ili stana, sa sopstvenim upitnikom i sopstvenim obračunom cijene.

Osnovni paket osiguranja stambenog prostora kod velikih crnogorskih osiguravača gotovo uvijek obuhvata isti, ustaljeni spisak: požar, udar groma i eksploziju; oluju, grad i pad letjelice; oštećenje od pucanja vodovodnih ili grijnih cijevi; provalnu krađu i razbojništvo; štetu od masovnih nereda i demonstracija; razbijeno staklo. Kao posebnu stavku, uz dodatnu premiju, moguće je osigurati i sadržaj stana — namještaj, kućne aparate, gotovinu, dragocjenosti, umjetnička djela — kao i posebno ugovoriti građansku odgovornost vlasnika prema trećim licima: na primjer, ako nešto padne sa balkona i ošteti imovinu komšije ili automobil na parkingu. Polisa se zaključuje na period od godinu dana ili na više godina uz popust za dužinu trajanja, a plaćanje je moguće mjesečno, kvartalno, na svakih šest mjeseci ili odjednom za cijeli period — po izboru osiguranika. Sve ovo je standardna, prepoznatljiva struktura polise, koja se malo razlikuje od sličnih proizvoda u susjednim zemljama Balkana; razlika se pojavljuje dalje, u detaljima konkretnih izuzetaka i u tome šta se smatra opcijom, a šta osnovom.

Pri tome ni osnovni paket ne pokriva baš sve. Van njegovog dometa ostaju konstruktivni elementi poput maltera, dimnjaka i starih pećnica od kaljeva, kao i šteta od prirodnog starenja instalacija: Generali izričito isključuje „štetu zbog dotrajalosti, istrošenosti i korozije instalacija”. Nisu pokriveni kućni ljubimci, automobili, motocikli, prikolice, vodena i vazdušna vozila, kao ni mašine, alati i materijali koji se koriste za zanatsku ili drugu profesionalnu djelatnost — polisa, drugim riječima, osigurava stanovanje, a ne poslovnu djelatnost unutar njega. Posebna napomena odnosi se na nemar samog vlasnika: štetu nastalu zbog lošeg održavanja nekretnine ili nedovoljne zaštite cijevi od smrzavanja u hladnom periodu osiguravač takođe ne nadoknađuje.

Ovdje je važan detalj za one koji porede ponude: paketi za privatne kuće kod osiguravača po pravilu su širi po sastavu nego paketi za stanove u stambenim zgradama. Kuću je moguće osigurati zajedno sa ogradom, samostojećom garažom, ljetnjom kuhinjom i bazenom na parceli, dok vlasnik stana jednostavno ima manje fizičkih objekata koje bi mogao osigurati van četiri zida sopstvenog stana. Za kompleks poput Zen Gardensa to u praksi znači da će razgovor sa bilo kojim od gore navedenih šest do devet osiguravača biti kraći i jednostavniji nego za vlasnika samostojeće kuće: osigurava se sam stan i ono što se u njemu nalazi, a ne zajedničko zemljište, dječije igralište ili bazen kompleksa — za zajedničke djelove zgrade i pripadajuću infrastrukturu, prema važećem zakonu, formalno ne odgovara pojedinačni vlasnik stana, već organ upravljanja zgradom, odnosno skupština vlasnika i upravnik kojeg ona angažuje (detaljan pregled toga ko i za šta odgovara u tom odnosu dat je u tekstu o tome ko po zakonu upravlja zgradom u Crnoj Gori).Prvi je ugao snimanja: fotoaparat ili dron snimaju iz tačke koja s terase nije dostupna (na primjer, s krova ili sa susjedne, više zgrade), pa ono što na fotografiji izgleda kao panorama sa stvarnog balkona izgleda kao uska traka između dvije zgrade. Ovo je lako provjeriti: zatražite fotografiju snimljenu telefonom, stojeći uspravno na konkretnoj terasi, a ne profesionalnom opremom iz povoljnije tačke.
Drugi je doba godine i doba dana: fotografija zalaska sunca zimi, kada lišće ne zaklanja horizont, ne garantuje istu sliku usred ljeta, a fotografija snimljena oblačnim radnim danom zimi krije gužvu i izgrađenost šetališta koja se pojavi u julu. Treći je optička kompresija širokouglim objektivom, koja vizuelno približava more i "ispravlja" udaljenost do njega: na širokom uglu traka vode udaljena 200 metara može vizuelno izgledati kao da je na 50, a sam objekat — kao da stoji baš na obali.
Četvrti je obećanje pogleda "u perspektivi", kada se parcela fotografiše PRIJE nego što je susjedna parcela izgrađena, iako je građevinska dozvola već odobrena; u tom slučaju pošten prodavac je dužan da pokaže ne samo trenutni pogled, nego i odobrenu spratnost susjednog projekta. Peti je ugao koji sakriva infrastrukturne objekte: telekomunikacione tornjeve, trafostanice, parkirališta za turističke autobuse uz šetalište, vijadukte ili tehničke objekte luke — koji ne uđu u kadar, ali se iz prozora stana odlično vide i u oglasu se nikad ne pominju.
Jedina pouzdana provjera je lična posjeta objektu u različito doba dana i, ako je moguće, prije potpisivanja ugovora za objekat u fazi iskopa: treba gledati ne gotov render, nego generalni plan susjednih parcela (vidi sljedeći odjeljak). Video-poziv sa potpunim okretom od 360 stepeni s tačke buduće terase minimalna je alternativa ličnoj posjeti, ako dolazak unaprijed nije moguć.

Upravo se ovdje najčešće razlikuje intuitivno očekivanje kupca od stvarnosti crnogorskog tržišta: zemljotres NIJE uključen u standardnu, osnovnu polisu crnogorskih osiguravača — riječ je o posebnoj opciji koja se posebno plaća i koju je potrebno svjesno dodati uz zahtjev. Kod Sava osiguranja, jednog od tri najveća igrača na tržištu, ova opcija je formulisana doslovno ovako — „imovina se uz doplatu može osigurati i od zemljotresa” — a njeni uslovi opisuju rušenje ili oštećenje osiguranog objekta usljed iznenadnog tektonskog pomjeranja tla, registrovanog prema međunarodnim seizmičkim skalama. Važan detalj sitnim slovima: ako se osigurava ne samo sama zgrada, već i pokućstvo unutar nje, minimalna osigurana suma za to pokućstvo, pri izboru opcije „od zemljotresa”, ne smije biti manja od 10% osigurane sume same zgrade — drugim riječima, nije moguće formalno uključiti zemljotres u polisu procjenjujući sadržaj stana na simboličan iznos. Cijenu same doplate osiguravač svaki put računa pojedinačno — u zavisnosti od vrijednosti nekretnine, njene lokacije i zone seizmičke opasnosti, starosti zgrade i izabrane franšize; jedinstvenu tarifu tipa „toliko eura po kvadratnom metru godišnje” nijedan od provjerenih osiguravača javno ne objavljuje.

8. marta 2026. godine u 21:08 po lokalnom vremenu, na osam kilometara od Danilovgrada i dvadeset tri kilometra od Podgorice, dogodio se zemljotres magnitude 3,2 po Rihterovoj skali, na dubini od 10 kilometara — potres se osjetio i u glavnom gradu; izvor ne pominje razaranja ili povrijeđene. Događaj ovakvog obima u Crnoj Gori nije rijetkost niti anomalija, već svakodnevni, redovno ponavljajući dio seizmičkog života zemlje: desetine sličnih, nerazornih, ali sasvim osjetnih potresa registruje se ovdje svake godine. Namjerno u ovom tekstu ne prepričavamo istoriju razornog zemljotresa iz 1979. godine i s njim povezane brojke žrtava i razaranja — tome je u cijelosti posvećen poseban tekst časopisa o zemljotresima u Crnoj Gori, gdje je obrađen i istorijski dio i to kako su savremeni građevinski standardi promijenili zahtjeve prema novim zgradama nakon te katastrofe. Za temu osiguranja ovdje je važniji drugi zaključak: seizmički rizik u ovom dijelu Jadrana nije hipotetička veličina niti marketinški argument osiguravajuće kuće, već redovno potvrđivana činjenica — i baš zato opcija „od zemljotresa” uopšte i postoji kao posebna, samostalna stavka u cjenovniku, a ne kao marketinška nadogradnja.

Namjerno ne izmišljamo seizmičke karakteristike zgrada o kojima pišemo — iznosimo samo ono što je zabilježeno u stvarnoj projektnoj dokumentaciji. Inženjerski proračun Zen Gardensa u Baru urađen je za seizmičko dejstvo intenziteta IX stepeni po MCS skali, sa vjerovatnoćom premašaja od 63% tokom 100 godina eksploatacije zgrade i vršnim proračunskim ubrzanjem tla od 0,177g. Ovo nije uopštena napomena „seizmička zona” radi forme u projektnoj deklaraciji, već konkretan inženjerski zahtjev, izračunat baš za ovu parcelu i baš za ovaj projekat. Ovim istim brojkama već smo se bavili u tekstu o zemljotresima i seizmičkim standardima gradnje u Crnoj Gori — tamo su razmatrane u kontekstu stabilnosti same zgrade; ovdje su važne u drugom, praktičnom i osiguravajućem smislu: kada osiguravajuća kuća u upitniku za polisu zatraži da se navede zona seizmičke opasnosti nekretnine, vlasnik stana u Zen Gardensu ima gotov, dokumentovan, inženjerski utemeljen odgovor — a ne uopštenu pretpostavku tipa „negdje na primorju, valjda se trese”.

Namjerno i ciljano smo u važećem Zakonu o održavanju stambenih zgrada (Sl. list CG, br. 041/16 od 06.07.2016. sa izmjenama i dopunama br. 084/18 od 26.12.2018.) tražili odredbu koja bi obavezivala na osiguranje zgrade ili pojedinačnog stana u njoj — i takve odredbe u tekstu zakona nema. Zakon detaljno propisuje obavezni rezervni fond za tekuće i kapitalno održavanje, postupak donošenja odluka na skupštini vlasnika, obaveze i ovlašćenja upravnika, administrativne kazne za neizvršavanje odluka — ali zahtjev za osiguranjem same nekretnine ili zajedničkih djelova zgrade među tim odredbama ne postoji. Ovo nije praznina samo našeg istraživanja: o odsustvu takve odredbe već smo pisali u detaljnom pregledu obaveza i ovlašćenja upravnika, u posebnom tekstu časopisa o tome ko po zakonu upravlja zgradom u Crnoj Gori, a od tog objavljivanja tekst zakona nije mijenjan.

Od 12. avgusta do 8. septembra 2026. godine u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na javnu raspravu je iznesen nacrt novog zakona „Zakon o upravljanju i održavanju stambenih zgrada” — i čak ni on ne uvodi obavezno osiguranje same zgrade kao takve. Zato se u nacrtu pojavljuje drugi, uži zahtjev: nakon usvajanja zakona, zgradom će na profesionalnoj osnovi moći da upravlja samo firma ili preduzetnik koji ima licencu, položen stručni ispit i osiguranu SOPSTVENU profesionalnu odgovornost na iznos od najmanje 5.000 eura. Ovo je važno ne pomiješati: nije riječ o osiguranju zgrade niti stanova u njoj, već upravo upravnika — za slučaj da napravi profesionalnu grešku i svojim postupcima ili propustima prouzrokuje štetu zgradi ili njenim stanarima. Osim same polise, nacrt pooštrava i finansijsku stranu održavanja zgrade: minimalni iznos akontacije po kvadratnom metru raste sa 0,20 na 0,30 eura — za 50% — a od prikupljenih sredstava upravniku će pripadati najmanje 15%, a predsjedniku skupštine najmanje 5%. Formalno, ovo nema direktne veze sa osiguranjem same nekretnine, ali dobro pokazuje opšti pravac reforme: održavanje stambenih zgrada u Crnoj Gori kreće se od poluamaterskog modela, u kojem je upravnik mogao postati gotovo bilo ko, ka profesionalnom, licenciranom i osiguranom modelu — a osiguranje odgovornosti upravnika ovdje je tek prvi, vlasniku stana najuočljiviji korak. I, kao i svaki nacrt zakona u fazi javne rasprave, nijedna odredba ovog dokumenta trenutno ne važi i ne stvara obaveze — stupiće na snagu tek nakon usvajanja u Skupštini, a čak i tada se, prema tekstu nacrta, sama primjena novih odredbi odlaže za dodatnih 12 mjeseci od stupanja zakona na snagu.

Razlika između „formalno nije obavezno” i „u praksi će se tražiti” pojavljuje se u trenutku kada u transakciju uđe banka. Objavljeni spisak obezbjeđenja za stambeni kredit jedne od velikih crnogorskih banaka izgleda ovako: hipoteka prvog reda na nekretninu koja se kupuje, osiguranje ŽIVOTA kredito-primaoca, osiguranje same NEKRETNINE, mjenice i administrativna zabrana na dio zarade. Drugim riječima, osiguranje nekretnine u ovom spisku nije zasebna ljubaznost ili preporuka banke, već punopravan dio standardnog paketa obezbjeđenja po kreditu, ravnopravan sa samom hipotekom na nekretninu i osiguranjem života kredito-primaoca. U praksi to znači da se za veliku većinu kupaca koji stan u Crnoj Gori kupuju putem stambenog kredita, a ne za gotovinu, pitanje „da li mi je potrebno osiguranje” uopšte ne postavlja — banka neće odobriti kredit bez njega, a često će ponuditi i zaključenje polise preko partnerske osiguravajuće kuće, direktno u toku odobravanja kredita. I taj kanal ne izgleda marginalno: samo u junu i julu 2026. godine u Crnoj Gori je odobreno novih kredita u iznosu od 394,9 miliona eura — naspram 359 miliona eura u istom dvomjesečnom periodu 2025. godine, prema podacima direktora Sektora kontrole Centralne banke Crne Gore Nikole Bašanovića. Brojka obuhvata sve vrste kredita, ne samo stambene, ali kretanje govori samo za sebe: bankarsko kreditiranje kupovine nekretnina u zemlji se širi, a s njim raste i broj stanova i kuća osiguranih ne po sopstvenoj inicijativi vlasnika, već po direktnom zahtjevu banke. Detaljan pregled uslova, realnih kamatnih stopa i toga koliko stambeni kredit košta nerezidenta u poređenju sa rezidentom Crne Gore dat je u posebnom tekstu časopisa o stambenom kreditu u Crnoj Gori za strance.

Posebno praktično pitanje za crnogorsko tržište nekretnina, gdje je legalizacija objekata bez potpunog paketa dozvolske dokumentacije poznata, često pominjana i nimalo rijetka tema za ovu zemlju (tome je posvećen poseban, detaljan tekst o tome kako provjeriti pravni status nekretnine prije kupovine): osiguravači u Crnoj Gori spremni su da osiguraju nekretninu od požara, nevremena, krađe i poplave čak i kada ona nema kompletan paket građevinskih dozvola — ali polisa u tom slučaju pokriva isključivo fizički rizik oštećenja imovine, a ne pravne nedostatke same nekretnine kao takve. Drugim riječima, postojanje polise od požara ni na koji način ne približava nekretninu legalizaciji i ne štiti vlasnika od posljedica nepostojanja upotrebne dozvole — to su dvije potpuno nezavisne priče, i ne treba ih miješati: osiguravajuća kuća procjenjuje fizički rizik, a ne pravni status nekretnine u katastru.

Ovdje treba biti do kraja iskren prema čitaocu: jedinstven, javno objavljen cjenovnik tipa „toliko eura po kvadratnom metru godišnje” ne objavljuje nijedan od provjerenih osiguravača, uključujući i najvećeg u zemlji, Lovćen osiguranje. Ali oni funkcionišu različito. Generali na svom sajtu ima funkcionalan onlajn kalkulator: kroz četiri koraka — izbor paketa pokrića (A, B ili C) i trajanja polise (3, 6 ili 12 mjeseci), unos podataka o nekretnini, provjeru i zaključenje — servis odmah izračunava konkretan iznos premije, na primjer 55,51 eura sa uračunatim porezom za jednu od kombinacija parametara koje smo provjerili. Sava osiguranje takav kalkulator nema: sajt samo nabraja faktore od kojih zavisi cijena konkretno doplate za zemljotres — vrijednost nekretnine, zona seizmičke opasnosti, starost zgrade i visina franšize — bez mogućnosti da se iznos samostalno izračuna. Za zaključenje polise u oba slučaja obično je potreban standardan, neopsežan skup dokumenata: lična isprava osiguranika, tačna adresa i površina nekretnine, godina izgradnje zgrade i podatak o tome da li se stan koristi stalno ili veći dio godine stoji prazan. Praktičan zaključak za kupca iz svega navedenog: na konkretan iznos ima smisla računati tek nakon direktnog zahtjeva za ponudu kod izabranog osiguravača — svaka brojka „u prosjeku na tržištu” koja se može naći na internetu bez pozivanja na konkretnu tarifu konkretne kompanije nije ništa više od okvirne procjene, a ne onoga što će zaista stići na računu.

Posebno pitanje koje je logično postaviti u projektu gdje su ogromna većina kupaca stranci: da li se procedura osiguranja razlikuje za državljanina Crne Gore i za nerezidenta. Direktan odgovor u vidu posebnog zakona „o strancima u osiguranju” nismo pronašli, ali posredan odgovor proizlazi iz same procedure zaključenja: spisak dokumenata koji osiguravači traže (lična isprava, adresa i površina nekretnine, godina izgradnje, status stanovanja) ne sadrži zahtjeve specifične baš za državljanstvo osiguranika. Ovo se poklapa sa onim što smo već pisali u tekstu o deviznoj kontroli i legalnom plaćanju nekretnine u Crnoj Gori: sama kupoprodajna transakcija u Crnoj Gori na nivou procedure ne pravi razliku između rezidenta i nerezidenta — razlika se tiče drugih oblasti (vizni režim, boravišna dozvola, ograničenja na poljoprivredno zemljište), ali ne i mehanike samog ugovora o osiguranju. U praksi to znači da se vlasnik stana u Zen Gardensu može obratiti bilo kojoj od gore navedenih šest do devet kompanija direktno, bez posrednika i bez posebne „strane” verzije proizvoda.

Iz svega razmotrenog proizlaze tri konkretna, praktična koraka, od kojih nijedan ne zahtijeva da se čeka završetak gradnje, usvajanje novog zakona ili bilo kakve izmjene pravila. Prvi — zatražiti ponudu odmah kod dva do tri osiguravača navedena u ovom tekstu (Lovćen, Sava, Generali, Uniqa — najveći po tržišnom udjelu i prisustvu u Crnoj Gori) i uporediti šta tačno ulazi u osnovni paket kod svakog: spisak pokrivenih rizika kod velikih igrača je u cjelini sličan po strukturi, ali nije identičan u detaljima i izuzecima. Drugi — posebno, izričito provjeriti cijenu opcije „od zemljotresa” i u upitniku navesti stvarne inženjerske parametre parcele, a ne uopštenu formulaciju „primorska zona” — za Zen Gardens riječ je o konkretnim, dokumentovanim brojkama projektnog proračuna navedenim ranije u tekstu. Treći, aktuelan za one koji kupuju putem kredita — unaprijed provjeriti sa bankom koje je tačno osiguranje već uključeno u paket obezbjeđenja po kreditu, kako se isti rizik ne bi zaključivao i plaćao dvaput kod dvije različite kompanije. Nijedan od ova tri koraka ne košta ništa osim vremena za nekoliko poziva ili imejlova, a razlika koju prave — između vlasnika koji zna tačno šta mu polisa pokriva i onog koji pretpostavlja — postaje vidljiva tek onog dana kada se zaista nešto desi, a tada je za ispravljanje propusta obično prekasno.

Tema osiguranja logično se nastavlja na nekoliko priča koje je časopis već obradio: o tome koliko strancu zaista košta stambeni kredit u Crnoj Gori i šta banke traže kao obezbjeđenje po kreditu; o tome ko po zakonu upravlja stambenom zgradom u Crnoj Gori i zašto osiguranje same zgrade za sada ne ulazi u taj krug obaveza; o tome kako provjeriti pravni status nekretnine prije kupovine — i zašto polisa osiguranja ne zamjenjuje niti ubrzava tu provjeru; o deviznoj kontroli i legalnom plaćanju pri kupovini nekretnine; i o seizmičkoj istoriji Crne Gore, ukoliko čitalac želi dublje da razumije odakle uopšte potiče opcija „od zemljotresa” u cjenovniku bilo kog lokalnog osiguravača. Posebno vrijedi pogledati i stranicu projekta Zen Gardens u Baru, gdje su navedeni inženjerski parametri na koje se čitalac može osloniti u razgovoru sa bilo kojim osiguravačem.