Ranije ili kasnije svakom vlasniku nekretnine u Baru postavlja se praktično pitanje: šta će biti sa stanom ako se nešto desi vlasniku? Ako je ostavilac državljanin Srbije, a stan se nalazi u Crnoj Gori, javlja se zabuna: po kom pravu se on nasljeđuje, da li treba otvoriti ostavinski postupak u obje zemlje, i da li je potrebna posebna dozvola kao pri kupovini nekretnine. Ovo smo razložili po istim pravilima kao u analizama boravišne dozvole preko nekretnine i dvostrukog oporezivanja — samo potvrđene norme i prvoizvori, bez nagađanja.
Važna napomena: ovo je analiza važećeg zakonodavstva i javno dostupnih izvora, a ne lična pravna konsultacija. Ostavinski predmeti gotovo uvijek imaju nijanse konkretne situacije — sastav porodice, postojanje testamenta, državljanstvo i mjesto stalnog boravka nasljednika. Prije stvarnog otvaranja ostavinskog postupka vrijedi se obratiti notaru ili advokatu u Crnoj Gori koji je upoznat sa detaljima baš vašeg slučaja.
Stan u Crnoj Gori nasljeđuje se po crnogorskom pravu i oformljava se u Crnoj Gori — čak i ako je ostavilac cijeli život proveo i umro u Srbiji¹. Ovo proizlazi iz Zakona o međunarodnom privatnom pravu Crne Gore: za nepokretnu imovinu primjenjuje se pravo zemlje u kojoj se ona nalazi, a crnogorski sudovi imaju isključivu nadležnost za sporove o stvarnim pravima na nepokretnosti koje se nalaze u Crnoj Gori¹. Između Srbije i Crne Gore važi ugovor o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, po kojem državljani jedne zemlje uživaju pred sudovima druge istu pravnu zaštitu kao njeni sopstveni državljani² — dakle državljanstvo nasljednika samo po sebi ne stvara dodatne prepreke. Postupak nasljeđivanja u Crnoj Gori po pravilu ne vodi sud, nego notar — predmet se otvara automatski nakon registracije smrti, a zakon notaru daje rok od 60 dana za odluku od trenutka kada mu sud dostavi predmet³. Posebnog „poreza na nasljeđe“ u Crnoj Gori nema: nasljeđena nepokretnost oporezuje se istim porezom na promet nepokretnosti kao i pri kupovini, ali su bračni drug, djeca i roditelji ostavioca potpuno oslobođeni ovog poreza⁴.
Pitanje „kako se nasljeđuje stan u Crnoj Gori ako je ostavilac državljanin Srbije“ ima dva različita pravna sloja, i važno ih je ne miješati. Prvi je međudržavni „Ugovor između Crne Gore i Republike Srbije o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima“, objavljen od strane Ministarstva pravde Crne Gore²; on se prije svega tiče procesnih pitanja — jednakog pristupa sudovima, priznavanja dokumenata, pravne pomoći između zemalja. Drugi, i praktično važniji za samo pitanje „čije se pravo primjenjuje“, jeste unutrašnji Zakon o međunarodnom privatnom pravu Crne Gore, koji direktno određuje zakonodavstvo koje zemlje reguliše nasljeđivanje nepokretnosti i sud koje zemlje je nadležan da vodi predmet¹. Analiza u nastavku je izgrađena upravo oko ovog drugog zakona — on daje sadržajan odgovor, dok sporazum o pravnoj pomoći obezbjeđuje da državljanin Srbije pred crnogorskim sudom ili kod notara ne bude u nepovoljnijem položaju od državljanina Crne Gore².
Intuitivno se čini da, pošto je ostavilac državljanin Srbije i stalno je živio u Srbiji, nasljedstvo treba u potpunosti oformiti po srpskim pravilima. U praksi, za nepokretnosti to nije tako. Zakon Crne Gore o međunarodnom privatnom pravu u opštem slučaju određuje pravo zemlje uobičajenog mjesta boravka ostavioca u trenutku smrti kao mjerodavno za nasljeđivanje — nezavisno od državljanstva¹. Ali za nepokretnu imovinu konkretno, zakon daje ostaviocu pravo da unaprijed izabere kao mjerodavno pravo zemlje u kojoj se ta nepokretnost nalazi¹; a ako takav izbor nije napravljen, za predmete o stvarnim pravima na nepokretnosti koje se nalaze u Crnoj Gori — crnogorski sudovi imaju isključivu nadležnost¹. Drugim riječima: čak i ako se glavni ostavinski predmet (bankovni računi, pokretna imovina, predmeti u Srbiji) vodi po mjestu boravka ostavioca u Srbiji, konkretno stan u Baru najvjerovatnije će morati biti oformljen posebno — u Crnoj Gori, kod crnogorskog notara, po crnogorskim pravilima. Ovo nije kazna niti diskriminacija stranaca: isti princip (pravo i sud po mjestu gdje se nepokretnost nalazi) uobičajena je praksa međunarodnog privatnog prava, a ne specifičnost baš crnogorskog zakonodavstva.
Ako testamenta nema, primjenjuje se zakonski red nasljeđivanja — takozvani nasljedni redovi. U prvom nasljednom redu nasljeđuju djeca i bračni drug ostavioca, u jednakim dijelovima međusobno⁵. Ako u prvom redu nema nikog — nasljeđuju roditelji ostavioca i bračni drug (roditeljima polovina, bračnom drugu polovina; ili sve roditeljima, ako bračnog druga nema)⁵. U trećem nasljednom redu su djed i baba (sa majčine i očeve strane, svakom paru polovina), a u četvrtom — pradjed i prababa⁵. Važi standardno pravilo nasljednog prava: nasljednici bližeg nasljednog reda u potpunosti isključuju iz nasljeđivanja dalje⁵. Strani državljani u Crnoj Gori pritom imaju jednaka nasljedna prava kao crnogorski državljani — zakon ovo formuliše kroz uslov uzajamnosti⁵, a pošto državljani Srbije i inače slobodno stiču nepokretnosti u Crnoj Gori, u praksi ovaj uslov za srpske nasljednike ne stvara posebnu prepreku.
Ako testament postoji, on ima prioritet nad zakonskim redom nasljeđivanja — ali ne može u potpunosti lišiti udjela one kojima pripada nužni dio (vidjeti niže). Crnogorski Zakon o nasljeđivanju priznaje nekoliko formi testamenta: svojeručni testament, koji je ostavilac sam napisao i potpisao; testament sastavljen u prisustvu dva svjedoka; sudski testament (pred sudijom ili notarom); međunarodni testament po formi Vašingtonske konvencije; i, u izuzetnim okolnostima, usmeni testament⁵. Posebno, zakon direktno priznaje testamente sastavljene u inostranstvu, ako odgovaraju formi predviđenoj zakonom⁵ — dakle testament oformljen u Srbiji po srpskim pravilima (na primjer, kod srpskog notara), u opštem slučaju ne treba iznova oformljavati u Crnoj Gori, ako odgovara jednoj od priznatih formi. Ipak, za konkretan testament vrijedi posebno provjeriti usklađenost forme kod crnogorskog notara prije otvaranja ostavinskog postupka — ovo je slučaj gdje je bolje unaprijed potvrditi formalnosti nego se nakon smrti ostavioca suočiti sa osporavanjem forme.
Čak i kada testament postoji, uzak krug bliskih srodnika — djeca, bračni drug, roditelji i usvojena djeca — ima pravo na nužni dio, koji se testamentom ne može ukinuti⁵. Za potomke i bračnog druga nužni dio iznosi polovinu onog dijela koji bi im pripao po zakonu da testamenta nema; za ostala lica koja na njega imaju pravo — trećinu zakonskog dijela⁵. Zahtjev za smanjenje testamentalnih raspolaganja u korist nužnog dijela treba podnijeti u roku od tri godine od dana proglašenja testamenta, a zahtjev za vraćanje poklonjenog na račun nužnog dijela — u roku od tri godine od dana smrti ostavioca⁵. Punovažnost samog testamenta moguće je osporiti u roku od godinu dana od trenutka kada je zainteresovano lice saznalo za osnov za poništaj testamenta, a najkasnije deset godina od dana proglašenja testamenta⁵. To znači da čak ni detaljno sastavljen testament ne može u potpunosti „zaobići“ bliske srodnike — ako to pokuša, oštećeni nasljednik ima zakonski mehanizam da dobije svoj nužni dio, ali njega mora iskoristiti na vrijeme.
Za razliku od uobičajene predstave o „ostavinskom predmetu na sudu“, u Crnoj Gori ostavinske predmete po pravilu ne vodi sud, nego notar. Predmet se ne otvara na zahtjev nasljednika, nego automatski: nakon registracije smrti u matičnoj službi, nadležni osnovni sud dostavlja informaciju notaru po mjestu posljednjeg prebivališta ostavioca, i baš taj notar — a ne onaj kojeg izaberu sami nasljednici — vodi predmet³. Na prvo ročište nasljednici treba da donesu dokumente kojima se potvrđuje pravo svojine: izvode iz katastra nepokretnosti (ne starije od šest mjeseci), dokumente o registraciji vozila, podatke o bankovnim računima i hartijama od vrijednosti³. Prema zakonu koji reguliše vansudski postupak, notar je dužan donijeti rješenje u roku od 60 dana od trenutka preuzimanja predmeta od suda — ovo potvrđuje i predsjednik Notarske komore Crne Gore⁹; prema stručnim analizama, uz uračunato vrijeme za samu dostavu predmeta od suda notaru, cio postupak bez spora obično traje otprilike 60–90 dana od početka do kraja³ — znatno brže od klasičnog sudskog postupka. Prema riječima predsjednika Notarske komore, do suda dolazi „neznatan broj“ predmeta⁹. Ako spora ima — oko kruga nasljednika, punovažnosti testamenta ili sastava imovine — predmet se vraća sudu i pretvara se u redovan sudski postupak koji se može odužiti godinama³. Baš rješenje notara (ili suda, ako je predmet prešao njemu) postaje osnov za dalju registraciju prava svojine.
U Crnoj Gori ne postoji poseban zakon ili posebna stopa namijenjena baš „porezu na nasljeđe“. Nasljeđena nepokretnost oporezuje se istim porezom kao i kupljena — porezom na promet nepokretnosti, sa progresivnom skalom od 3% do 150.000 €, 4.500 € plus 5% na dio od 150.000,01 € do 500.000 €, i 22.000 € plus 6% na dio iznad toga⁴ ⁶. Ali član 14 ovog zakona predviđa posebna oslobođenja baš za nasljeđivanje i poklon između bliskih srodnika⁴ — i baš taj član, a ne neki poseban „zakon o nasljeđivanju“ imovine za poreske svrhe, određuje ko na kraju plaća porez, a ko ne.
Član 14 zakona o porezu na promet nepokretnosti direktno oslobađa od ovog poreza nasljednika prvog nasljednog reda, bračnog druga i roditelja ostavioca — dakle djecu, bračnog druga i roditelje jedinstvenim spiskom, bez dodatnih uslova⁴ ⁶ ⁷. Za nasljednike drugog nasljednog reda (braću, sestre, đedove, babe), oslobođenje, međutim, više nije bezuslovno: zakon zahtijeva da je nasljednik neprekidno živio sa ostaviocem u istom domaćinstvu najmanje tri godine, ako je riječ o poljoprivrednom imanju koje se koristi po namjeni, ili najmanje jednu godinu — ako se nasljeđuje jedan stan ili kuća⁴. Ako ovaj uslov nije ispunjen, nasljednik drugog nasljednog reda i „svi ostali srodnici ili treća lica“ plaćaju porez po redovnoj progresivnoj skali — kao pri običnoj kupovini⁴. U praksi, za većinu vlasnika nekretnina kod Zen Gardensa (gdje stan prelazi na bračnog druga ili djecu) ovo znači potpuno oslobođenje od poreza pri nasljeđivanju — ali ako iz nekog razloga stan prelazi na daljeg srodnika, vrijedi unaprijed provjeriti kod notara da li je ispunjen uslov o zajedničkom domaćinstvu, a ne smatrati oslobođenje automatskim za bilo kog srodnika.
Rješenje notara o otvaranju nasljedstva jeste osnov za prelazak prava svojine, ali samo po sebi to još nije registracija. Kao poseban korak, nasljednik treba da podnese zahtjev za upis u katastar nepokretnosti, prilažući rješenje notara kao pravoosnivački dokument⁸. Prema procjeni specijalizovanih izdanja, cio postupak — od otvaranja ostavinskog predmeta do upisa prava svojine u katastar i rješavanja pitanja poreza — obično traje od dva do šest mjeseci i košta (uz uračunate notarske i prateće troškove) u rasponu od otprilike 200 do 1.500 €⁸; ovo je orijentaciona procjena cijene usluga, a ne fiksna državna taksa, i tačan iznos u vašem slučaju vrijedi provjeriti kod konkretnog notara. Dok upis u katastar nije završen, pravo svojine nasljednika pravno nije zavedeno upisom u registar — a to znači da će dalja prodaja, izdavanje u zakup kroz zvanične kanale ili oformljavanje dokumenata za stan biti otežani do završetka ovog koraka.
Prva česta greška — miješati državljanstvo ostavioca sa mjerodavnim pravom: to što je ostavilac državljanin Srbije ne znači da se stan u Crnoj Gori može ili treba nasljeđivati po srpskom pravu — ne odlučuje državljanstvo, nego mjesto gdje se nepokretnost nalazi¹. Druga — smatrati da, pošto je ostavinski predmet u Srbiji već otvoren i završen, crnogorski stan se može automatski prevesti na osnovu srpskog rješenja bez posebnog postupka u Crnoj Gori; zbog isključive nadležnosti crnogorskih sudova za stvarna prava na lokalnu nepokretnost¹ u praksi je skoro uvijek potrebna posebna radnja u Crnoj Gori. Treća — misliti da je porez na nasljeđe za srodnike ukinut u potpunosti i bez uslova za sve; ovo važi za prvi nasljedni red (djeca, bračni drug, roditelji), ali za dalje srodnike zahtijeva ispunjenje uslova o zajedničkom domaćinstvu⁴. I četvrta — miješati rješenje notara o otvaranju nasljedstva sa stvarnom registracijom prava svojine: ovo su dva različita, uzastopna koraka, i do završetka drugog pravo formalno nije zavedeno⁸.
Ako planirate unaprijed urediti pitanje nasljeđivanja nepokretnosti u Crnoj Gori — ili ste se već suočili sa otvaranjem ostavinskog postupka, evo na šta vrijedi obratiti pažnju redom: prvo, provjeriti kod crnogorskog notara ili advokata da li je sastavljen testament i u kojoj formi, i ako jeste — da li ta forma odgovara zahtjevima koji se priznaju u Crnoj Gori⁵; drugo, unaprijed prikupiti dokumente kojima se potvrđuje pravo svojine na nepokretnost (aktuelan izvod iz katastra, ne stariji od pola godine)³; treće, nakon smrti ostavioca sačekati da predmet bude automatski dostavljen notaru, i provjeriti ko je tačno određen da vodi predmet³; četvrto, tokom same procedure kod notara provjeriti status oslobođenja od poreza — da li konkretan nasljednik spada u krug bezuslovno oslobođenih, ili je potrebno potvrditi zajedničko domaćinstvo⁴; i na kraju, nakon dobijanja rješenja notara — bez odlaganja, podnijeti zahtjev za upis prava svojine u katastar, jer baš taj upis, a ne samo rješenje, konačno zavodi pravo za nasljednika⁸.
Izvori